Bilo je drugacije
Muk tišine između dvoje ljudi, ječi glasnije i snažnije od najveće buke. Svaki njen sekund kida delić već napukle duše. Prostor ispunjen telima koja se nemo sudaraju u njemu, je kavez usamljenosti, teskobe iz kog se traži izlaz, beg… u potragu za iskrom koja može pokrenuti nesnosno mrtvilo koje vlada. Fizički zajedno, a miljama udaljeni jedno od drugog. Svakom novom tišinom kilometri se umnožavaju i stvaraju nepremostiv jaz…. Dok sede za stolom, jedno naspram drugog, samo tihi zveket escajga po tanjiru remeti već tako prirodno neprirodnu tišinu. Posmatra ga krajičkom oka, osluškujući njegovo prigušeno srkanje supe (uspeo je, tokom niza godina zajedničkog života, da ga svede na meru koju je naučila da podnosi… ćutke). On pruža ruku, tražeći slanik, nemo… Ona mu ga dodaje, bez reči. I boli je zaglušujuće glasna tišina i tiho zveckanje tanjira koji je remete. Boli je osećaj stezanja u grudima, nedostatak vazduha koji joj pritiska pluća. Vrljajući kašikom po tanjiru u jadnom pokušaju...